
Savremena medicina može da leči skoro svaku nevolju, od slomljene kosti preko COVID-19 virusa pa sve do depresije. međutim, ti tretmani mogu biti izuzetno skupi.
Ako ste jedan od 8% Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja ili ako ste zabrinuti da nemate novca da platite negu koja vam je potrebna, možda ćete se osećati isključeno iz sistema zdravstvene zaštite.
To može biti zbunjujuće, zastrašujuće i stresno: dve trećine Amerikanaca brine da li može da priušti svoje medicinske račune.
Ako nemate osiguranje, možete li dobiti negu koja vam je potrebna, kada vam je potrebna? Da.
Iako je izazovno kretati se svetom medicine bez zdravstvenog osiguranja, nije nemoguće dobiti pristupačnu negu za sebe i svoju porodicu, čak i ako nemate novca da priuštite privatni plan.
U ovom članku ćemo probati da razumemo opcije nege ako nemate osiguranje i brinete zbog novca. Govorićemo o tome koliko možete očekivati da platite za posetu zdravstvenoj nezi ako nemate osiguranje. Takođe ćemo pričati o tome šta učiniti u situaciji ako vam zatreba hitna medicinska pomoć kao i šta ako lekari odbiju vaše lečenje.
Na kraju ćemo videti i nekoliko saveta kako zdravstvenu zaštitu učiniti pristupačnijom kada nemate osiguranje.
Vrsta zdravstvene nege koju izaberete zavisi od toga šta vam je potrebno – na primer, ako imate simptome srčanog udara, izabraćete drugačiju negu nego kada se borite sa sezonskim alergijama.
Troškovi će se razlikovati u zavisnosti od vaše situacije i potreba i imajte na umu da svi provajderi ne naplaćuju slične cene – zbog čega je vredno istražiti sve bitne informacije pre nego što se pojavite u vašem urgentnom centru ii kancelariji pružaoca usluga.
Ako niste razmatrali Medicaid kao potencijalnu opciju zdravstvenog osiguranja, uradite to pre nego što odete na lečenje bez osiguranja.
Zakon o pristupačnoj nezi iz 2010.godine (ACA) proširio je pristup Medicaid-u za Amerikance sa niskim primanjima, iako se podobnost razlikuje u zavisnosti od vaše države.
Web stranica vaše državne vlade je dobro početno mesto za određivanje koje opcije osiguranja po niskoj ceni mogu biti dostupne tamo gde žviite. Stranica healthcare.gov takođe nudi alat za poređenje cena za kupovinu planova zdravstvenog osiguranja. Ovu stranicu možete posetiti klikom OVDE.
Ako ste sve ovo uradili, a još uvek nemate zdravstveno osiguranje, evo šta treba da znate o vašim opcijama za dobijanje nege.
Ove klinike su mali privatni objekti koji nude negu za rutinske, svakodnevne probleme, i ima ih svuda: vaša lokalna apoteka, super prodavnica ili čak kiosk u tržnom centru.
Ove klinike su idealne za vakcinaciju protiv gripa, zbrinjavanje manjih rana, vakcinacije i lečenje alergija ili blagih sezonskih virusa.
Ove klinike mogu biti razuman izbor ako želite da izbegnete troškove i vreme čekanja povezanih sa mnogim pružaocima primarne zdravstvene zaštite ili hitnom službom. Međutim, ambulantne klinike nisu nužno klinike sa niskim cenama. Lako je naplatiti neočekivane troškove, posebno ako vam je potrebno bilo kakvo testiranje ili laboratorijski rad tokom vaše posete.
Raspitajte se i uporedite cene pre nego što odete u najbližu kliniku. Ove vrste klinika takođe ponekad nemaju lekarsko osoblje i nisu prikladne za komplikovanije medicinske potrebe i uslove.
Centri za hitnu negu su slični walk – in klinikama: rasprostranjeni su u urbanim i ruralnim područjima i dostupni pacijentima u kratkom roku.
Osnovna razlika je u tome što su urgentni centri naprednije zdravstvene ustanove koje često mogu primiti teže povrede poput preloma, uganuća i opekotina, kao i lakših bolesti.
Ako je vaš zdravstveni problem ozbiljan ili složen, ali nije opasan po život, hitna nega može biti idealan izbor za vas.
Poseta hitne nege (urgent care) je znatno pristupačnija od odlaska u hitnu pomoć (emergency room) . Prosečna poseta hitnoj nezi košta oko 100 do 150 dolara (iako može biti nešto veća za one koji nisu osigurani), u poređenju sa 1.300 dolara za prosečnu poseti hitnoj pomoći.
Ako vaše stanje nije hitan slučaj, možete unapred nazvati centar za hitnu negu (urgent care center) i pitati o neosiguranim stopama za stanje koje se nadate da ćete lečiti.
Neke hitne nege mogu ponuditi i planove plaćanja ili isplate sa kliznom skalom (sliding-scale payments).
Ako niste osigurani, community klinike bi trebalo da budu prvi pružaoci usluga koje tražite.
Mnoge države i okruzi širom Sjedinjenih Država imaju besplatne klinike ili zdravstvene centre u zajednici koje pružaju jeftine medicinske usluge ljudima bez osiguranja ili sredstava za plaćanje.
Brza pretraga „jeftinih zdravstvenih centara u mojoj blizini“ (koju možete obaviti klikom OVDE) može da vam pomogne.
Jednom kada pronađete kliniku koja bi mogla da odgovara, pozovite unapred da vidite da li zahtevaju termine i koliko se očekuje da platite, ako ništa drugo.
Ustanove primarne zdravstvene zaštite nisu odlične za hitne slučajeve u poslednjem trenutku, jer vam je potreban termin.
Ali za druga pitanja koja mogu da čekaju, pozivanje na termin olakšava raspitivanje o troškovima pre nego što se posvetite terminu.
Ako već nemate pružaoca primarne zdravstvene zaštite, pozovite i raspitajte se u svom području o cenama i jeftinim opcijama plaćanja za pacijente.
Ako imate provajdera kojeg poznajete i kome verujete, pitajte u kancelariji da li mogu da urade procenu cena modela za pacijente koji nisu osigurani.
Svaki put kada imate hitno medicinsko stanje koje je opasno po život, uvek treba da odete u hitnu pomoć.
Urgentne ambulante su opremljene svime što je potrebno za rešavanje najkomplikovanijih i najopasnijih nesreća ili bolesti, ili za prijem u bolnicu ako vam je potrebna dalja nega.
Najveći nedostatak: hitne pomoći su notorno skupe.
Ako vaša situacija ne zahteva hitnu pažnju, razmotrite hitnu negu ili community kliniku kao bolju opciju.
Prosečna poseta zdravstvenom radniku u Sjedinjenim Državama tokom 2016.godine je koštala 265 dolara.
Međutim, ovaj prosek zavisi od vrste provajdera usluga koji posećujete vrste termina.
Na primer, prosečna poseta lekaru primarne zdravstvene zaštite koštala je 186 dolara, dok je poseta kardiologu bila 335 dolara.
Osobe sa osiguranjem obično imaju nešto što se zove participacija (co-pay), što predstavlja iznos koji ćete platiti iz svog džepa pre nego što vaše osiguranje pokrije ostatak.
Proečne stope participacije se kreću od 25 do 50 dolara za većinu planova i usluga. Čak i za manje probleme, velika je pomoć imati osiguranje u nekom obliku.
U slučaju hitne medicinske situacije, pozovite 911 i/ili idite u hitnu pomoć.
Vaš život i zdravlje su najvažniji prioriteti. Uvek možete pregovarati o medicinskim računima nakon hitnog stanja, iako se proces razlikuje od države do države.
U New York-u na primer, možete podneti spor za medicinske račune koje smatrate preteranim. Za osobe koje su ispod nivoa prosečnih primanja, ne postoji naknada za ovaj proces.
U toku krize, ne bi trebalo da brinete o tome koliki će vam biti troškovi zdravstvene zaštite (svakako znamo da je ovo lakše reći nego uraditi).
Pokušajte da se fokusirate na ovde i sada, a kada se neposredna situacija reši, pogledajte šta možete da uradite da biste dobili finansijsku pomoć.
Nezakonito je i neetično da medicinske ustanove odbiju negu bilo kom pacijentu u hitnim slučajevima.
Fondacija The patient advocate foundation navodi sledeće situacije koje se kvalifikuju kao hitne situacije: incident opasan po život, incident u kome je telesna funkcija ozbiljno narušena ili bilo koji slučaj trudnice koja je u toku porođaja.
Situacije koje nisu vanredne nisu tako jasno definisane. Uopšteno govoreći, javne ustanove više prihvataju pacijente sa niskim primanjima ili neosigurane nego privatne ustanove.
Uvek je vredno zapitati se da li ustanova prima neosigurane pacijente – često tu informaciju možete potražiti online. Kada budete istraživali cene, proverite kakva je politika institucije o brizi o neosiguranim osobama.
Izvor: Chicago Glasnik